KRUMPIR
Godine 1533. Španjolac Pedro Cieze de León objavio je u Sevilli knjigu Crónica del Perú, u kojoj, medu kojekakvim čudima iz zemlje Inka, opisuje i hranu koju su Inke zvali “papa”. Pedro Cieze de León na jednom mjestu kaže: “Papa je neobična vrsta zemnih oraha. Kuhanjem se smekša poput kestena. Papu pokriva ljuska, nešto deblja nego u tartufa”. Danas se pouzdano zna da je to prvi opis krumpira, kroničara koji ga je i jeo. četiri desetljeća kasnije 1583. godine španjolski osvajači donose vijest o “zalihama vrlo ukusne hrane, brašnastim gomoljačama” u blizini Bogote u Kolumbiji. Ovdje se spominje i konzerviranje krumpira sušenjem, kojeg nazivaju chuno (suhi, dehidrirani krumpir) a za domorodce je imao isti značaj kao za nas kruh. Te iste godine spominje se bolnica u Sevilji koja je kupila krumpir. Po svemu sudeći Španjolci su znali korisnost krumpira, i kao dodatak hrani pomoraca, jer se na njihovim brodovima koji su, uz ostalu konzerviranu hranu, koristili i krumpir, nije pojavljivao skorbut, za razliku od ostalih moreplovaca, koji su najviše uzimali konzervirano meso, grah i drugo.
Zlatan Nadvornik