ZAGREBAČKI STOL
Zagrebački stol ne može se promatrati odvojeno od nekadašnjih "dalekih" sela, niskih kućica slamnatih krovova okruženih pašnjacima, livadama i oranicama koji su oko njega. Od podnožja Zagrebačke gore do Save, od istoka - današnjih Sesveta, na zapadu - Susedgrad, danas je grad, a nekada su to bila sela koja su donosila svoje proizvode na "plac" zagrebačkim građanima. Način života i prehrana tih sela odražavala su se i na Zagreb. Mnoge od tih "selskih" žena radile su u gradu kao kuharice u zagrebačkim kućanstvima ili kao služavke, te donosile svoje navike u prehrani kao i usvajale gradske "novine".
Grad je uvijek u nekom antagonizmu prema selu, a seljak je rijetko osjetio da mu iz varoši dolazi dobro. Seljačke poslovice kazuju nam o tim iskustvima:
ždere ko komisija
očito zasnovana na nezgodnom iskustvu. Kad građani dolaze na selo, onda jede i onaj koji se inače žali na slab tek, svježi seoski zrak, osjećaj gostinstva i drugih lagodnosti čine svoje. Najupečatljivije je kad seljak kaže:
grad često naliči na pauka, koji sebi zgrče seljakovo dobro, ili u ratara crne ruke, a biela pogača.
Objavom ove knjige, autor Zlatan Nadvornik želi svim zainteresiranima omogućiti pogled na Zagreb kroz druge oči, iz drugog kuta, o kojem se vrlo malo govori, piše, ali i poznaje.
Zlatan Nadvornik
